Hidroelektrane

Hrvatska ima ukupno 26 aktivnih hidroelektrana. U nastavku slijedi popis svih elektrana poredanih po položaju od sjevera do juga.

rijeka Drava:

HE Varaždin - snage 2x47 MW

HE Dubrava - snage 2x38 MW

HE Čakovec - snage 2x38 MW

rijeka Kupa:

HE Ozalj - snage 5.5 MW

slivno područje Lokvarke i Ličanke:

HE Zeleni vir - snage 1.7 MW

RHE Lepenica - snage 1.25 MW

CHE Fužine - snage 4.6 MW

HE Vinodol - snage 90 MW

rijeka Rječina:

HE Rijeka - snage 36.8 MW

rijeka Ogulinska Dobra:

HE Gojak - snage 55.5 MW

rijeka Gojačka Dobra:

HE Lešće - snage 42.3 MW

rijeka Gacka:

HE Senj - snage 216 MW

rijeka Lika:

HE Sklope - snage 22.5 MW

rijeka Zrmanja:

RHE Velebit - snage 276 MW

rijeka Krka:

HE Golubić - snage 7.5 MW

HE Miljacka - snage 24 MW

HE Jaruga - snage 7.2 MW

MHE Krčić - 0.375 MW

rijeka Cetina:

HE Peruća - snage 60 MW

HE Đale - snage 40.8 MW

HE Zakučac - snage 485 MW

HE Kraljevac - snage 46.4 MW

umjetno jezero Buško Blato:

HE Obrovac - snage 237 MW

rijeka Trebišnjica:

HE Zavrelje - snage 2 MW

HE Dubrovnik - snage 216 MW

Hidroelektrana ili hidroelektrična centrala je postrojenje u kojem se potencijalna energija vode najprije pretvara u kinetičku energiju njezinog strujanja, a potom u mehaničku energiju vrtnje vratila turbine te, konačno u električnu energiju u električnom generatoru. Hidroelektranu u širem smislu čine i sve građevine i postrojenja, koje služe za prikupljanje (akumuliranje), dovođenje i odvođenje vode (brana, zahvati, dovodni i odvodni kanali, cjevovodi itd.), pretvorbu energije (vodne turbine, generatori), transformaciju i razvod električne energije (rasklopna postrojenja, dalekovodi) te za smještaj i upravljanje cijelim sustavom (strojarnica i sl).

Iskorištavanje energije vodnog potencijala ekonomski je konkurentno proizvodnji električne energije iz fosilnih i nuklearnog goriva, zato je hidroenergija najznačajniji obnovljivi izvor energije. U zadnjih trideset godina proizvodnja u hidroelektranama je utrostručena, a njen udio povećan je za 50 %, za to je vrijeme proizvodnja u nuklearnim elektranama povećana za 100 puta, a udio oko 80 puta. Ti podaci pokazuju da se proizvodnja u hidroelektranama brzo povećava, ali značajno zaostaje za proizvodnjom u nuklearnim elektranama (ali i termoelektranama). Razlog takvom stanju leži u činjenici da iskorištavanje hidroenergije ima bitna tehnička i prirodna ograničenja. 

Glavno ograničenje jest zahtjev za postojanjem obilnog izvora vode kroz cijelu godinu, jer je skladištenje električne energije skupo i vrlo štetno za okoliš, osim toga na određenim lokacijama je za poništavanje utjecaja oscilacija vodostaja potrebno izgraditi brane i akumulacije. Njihovom izgradnjom značajno se povećava investicija, utjecaji na okoliš, potrebna je zaštita od potresa, a u zadnje vrijeme postoje i značajne terorističke prijetnje.

Jednom kada je hidroelektrana završena, nije potreban novac za sve skuplje gorivo, ne stvara se opasan otpad (kao kod nuklearnih elektrana) i stvara gotovo zanemarivu količinu stakleničkih plinova (za razliku od termoelektrana). U svijetu je instalirano hidroelektrana sa snagom od 777 GW, koje daju 2998 TWh električne energije, u 2006. To je otprilike 20 % svjetske proizvodnje električne energije svih vrsta, ili 88 % od svih obnovljivih izvora energije.

Korištenje hidroenergije je započelo u Mezopotamiji i drevnom Egiptu prije oko 8000. godina, kada se ona koristila za navodnjavanje. Vodeni sat ili klepsidra se počeo koristiti prije oko 4000. godina. Hidroenergija se koristila za kanat ili turpan, a to su vodovodni sustavi, koji su služili za dovod svježe vode, u vrućim i suhim naseljenim područjima, a to su razvili stari Perzijanci i proširili na druge krajeve, od Maroka do Kine.